Mama u sobi suze lije
Od mene krije,
K’o da ja ne patim?
A ne pričam o tome ni mami ni tati.
Mene oni ne vole više
Kad uđem, pričaju tiše.
Možda sam ja kriv?
Sigurno, što sam pocepao džemper siv.
Možda, što razbio sam vazu?
Ma da sam dobio najgoru kaznu
Bilo bi bolje
Ne bih tolike im zadao nevolje.
Možda sam najgore dete,
koje su sreli
po belome danu.
Zbog toga im ne ide po planu.
U školi mi drug reče
Da i on sa mamom svako veče
Odsutno sede pored TV ekrana.
I od njih se tata razveo
Trazio od kuce deo,
Sad sede u dve prostorije
I od sveta se njegova mama krije.
Tako ću i ja
Kad moja mama ostane sama.
Tata naš odlazi
Ide drugu ženu da pazi,
Kažu da će imati drugo dete.
Mene, nikad neće da se sete.
Ne odlazi tata,
Bicu dobar, časna rec!
Ne treba mi drugi bata!
Ćutaću dok traje boks meč,
Učiću vredno
Donosi ću ti pivo led’no.
Neću ti smetati dok novine čitaš
I odgovaraću uvek kad me pitaš.
Molim te, tata,
Ostani s nama
Bice bolja i mama,
Nije ti zao da ostane sama?
Da li si je ikad voleo?
Nikad nisi smeo
Da je poljubiš
I zagliš.
Poljubi je, žmuriću , i nista videti neću
Povrati nasu sreću!
Molim te tata,
Ostani s nama.
ANKA RAŠIĆ
5 коментара
Bez komentara!
Surovo i realno.
Rasplakala sam se, bukvalno…
Preporučujem da i ovo pročitate
https://ankarasdotcom.wordpress.com/odrasla-deca/
Pozdrav
Anka
Šmrc…..jednostavno me je taklo tamo gde me može dotaći samo suza moje ćerkice, tamo gde samo odlutam kada poželim tugu, tamo gde se krijem kada se ljute na mene. Tata sam, nisam najbolji, nisam najvredniji, ne popravljam po kući, jer sam siguran da će nešto pući. Samo me radost dece može povući za rukav i izvaditi iz, tugom prekrivenog dela sebe.
Zaista lepa pesma Anka